уторак, 3. децембар 2013.

Nasa prica-autobiografska

Ovako je izgledala zivotna prica mog patuljastog pinca. :)

2000 godina -
Moji roditelji su znali da obozavam pse,iako je tata bio protiv toga mama me je odvela da vidim male patuljaste pinceve. Kada smo stigli tamo,bilo ih je 5, 4 zenke i 1 muzjak koji je bio mnooogoo energican..onako malen trckarao je po celom stanu i u jednom trenutku se umorio,legao mi u krilo i od tada sam postala najsrecnija na svetu.

Nazvala sam ga Svrća :) bas pravo ime za njega. Imao je skracen repic i končić koji je trebalo posle par dana da izvadimo kod veterinara. Bio je neizmerno sladak,crno-braon boje.

Svi u stanu smo ga jako zavoleli,mazili,pazili,igrali se. Nikada nije voleo druge pse,uvek sam se salila kako smo mu mi dovoljni da bude presrecan. Cinio me je srecnom stalno. Voleo je da se igra sa gumenom igrackom i balonima. Godine su prolazile a on je i dalje bio mali zloćko,koji je obozavao da se mazi i ljubi. Zvala sam ga krpelj :D posto je stalno bio uz mene,cak i kada idem u toalet.
Posto nemam brata ni sestru njega sam dozivljavala kao rodjenog brata. Kada god bi se malo razboleo ja bih se uzasno uplasila ali je uvek bio hrabar da sve pregura.
 Tako sam jedno jutra ustala a on nije mogao na zadnje noge,odmah sam ga odvela kod veterinara koji jue rekao da ima neki problem sa kicmom ali da ce mu lekovi pomoci. Davala sam mu lekove oko mesec dana i moj maleni je opet bio zdrav. Skakao je,trcao...
 Obozavao je da izadje napolje ali cim vidi drugog psa odmah pocne da laje. Kupila sam mu ogrlicu sa zvoncem (iako je za mačke) da ga ne bih u snegu izgubila ili u velikoj travi :)

Tokom celog zivota bio je relativno zdrav pas,osim onoga sa kičmom.

24 oktobar 2013 - vec 3 dan nece da jede i povraca. Uspaniceno zovem veterinara i odvodim ga kod njega. Izvadio mu je krv i rekao da ce rezultati sutra ali da misli da je jako lose. Plakala sam celu noc,grlila ga,ljubila a on je bio tuzan. Sutradan ujutru sam primetila da gubi orijentaciju,da ne moze da ide..vodu nije mogao da pije pa sam mu dala na špric medjutim bezuspesno. Nazvala sam veterinara,rekao je da ce biti rezultati uvece i da mu je zao. Nisam htela da se predam kao ni Svrca. Ceo dan je lezao,a kada je hteo da ustane ja sam da drzala jer je padao. Plakala sam non stop. Doslo je vece a ja nisam nikako mogla da smognem snage da ga odvedem kod veterinara jer sam znala sta mora da se desi ukoliko mu nema spasa. Nekako sam odlucila. Uvila ga u njegovo ćebence i krenuli smo...suze su mi lile kao kisa. Stigli smo tamo rezulati samo smo su stigli kod veterinara,pogledao je i rekao,da,to je ono na sta sam sumnjao. Drzala sam mog malog psa u krilu i pitala da li je lose. Rekao je nazalost mnogo lose. Imao je mozdani udar i otkazali su mu bubrezi. Rekao mi je da je skoro maximum svog veka preziveo i da jedino mozda mogu infuzije malo da ga oporave ali da cak iako ga oporave posle mesec dva bi mu se opet pojavili isto problemi i da je to uzasno mucenje za njega i za mene. Prelomila sam i pitala da li to znaci da je najbolje za njega da se uspava on je rekao da da i da bi tom mojom odlukom njega spasila svih bolova koje ima,a bolovi su jaki. Ja sam se slozila..dao mu je injekciju za smirenje ja sam ga uzela u ruke,ljubila i gusila u suzama a on je polako bio sve smireniji,onda sam ga stavila na sto,mazila ga ..dao mu je injekciju za uspavljivanje...srce mi se kida i sada kada se secam toga...bila sam uz njega sve dok njegovo malo srce nije prestalo da kuca,onda sam ga pokrila ćebencetom,poljubila rekla da ga volim i da ga nikada necu zaboraviti...to u bili poslednji trenutci provedeni sa njim...tesko je...

BEBICE,NIKADA TE NECU ZABORAVITI.
____ 18.11.1999 - 25.10.2013____

Нема коментара:

Постави коментар